Hrvatska 
Dallmayr gradi školu u Etiopiji
Dallmayr gradi školu u Etiopiji zajedno s fondacijom „Menschen für Menschen”. Kupnjom proizvoda Dallmayr Ethiopia podržavate nas u financiranju našeg građevinskog projekta.
Nova škola u selu Kekero Jibat:
Selo s pogledom u budućnost
Bhuebos bona dragi čitatelji. Pozdrav i dobrodošli u Kekero Jibat. Danas su bake za štednjacima, najšarenija odjeća je spremna i svi se vesele velikoj večernjoj zabavi. Što je razlog? Danas počinje izgradnja Osnovne škole Kekero Jibat i to se mora proslaviti.
Dallmayr financira izgradnju nove škole, o čemu ćemo vas izvještavati s Gemachuom (12), Helinom (6) i Urgeom (7). Zajedno s više od 700 druge djece njih troje trenutno pohađa staru školu u selu koje se nalazi 200 km jugozapadno od Addis Abebe.
Prvobitna građevina izgrađena je od slame, drveta i blata. Mali otvori zamjenjuju prozore, zidove su izjeli termiti i ruše se u velikim komadima.
Nova škola, koja se gradi u suradnji sa zakladom Menschen für Menschen, ima za cilj pružiti obiteljima bolju budućnost. Za tvrtku Dallmayr ovaj je projekat posebno drag. Uostalom, kava se u Etiopiji uzgaja već desetljećima. Mnoge obitelji stoga ostaju generacijama u kontaktu s tvrtkom.
Ručni rad: jama se kopa korak po korak
Tema razgovora u Kekeru trenutno je gradilište. Svi dolaze ovamo i žele vidjeti kako stvari idu. Proći će neko vrijeme prije nego što se vidi prvi napredak. Zbog otežanih uvjeta transporta na raspolaganju je slaba zaliha građevinske opreme. U Kekero Jibatu ljudi rade golim rukama i s malo alata. Radnici, koji svi žive u regiji, prvo kopaju veliku jamu i prenose zemlju velikim nosilima — takozvanim barilama.
Naravno, na postavljanju kamena temeljca bila je i šestogodišnja Helina. „Jako smo uzbuđeni. Zbog duge kišne sezone morali smo dugo čekati prije nego što je konačno počelo.” Sada se jako veseli novim učionicama. Helina nas uvodi u svoju staru učionicu. „Stvarno je vrijeme za novu školu”, komentira ona.
Helinini roditelji rade na plantaži kave u susjednom gradu. Tu su i djedovi, pradjedovi i prapradjedovi zarađivali za život. Dallmayr je već više od 50 godina najveći kupac oprane kave Arabica u Etiopiji. Činjenica da se sada gradi škola koju financira Dallmayr čini obitelj ponosnom. „Imamo osjećaj da se naš rad na plantaži cijeni”, kaže otac.
Foto: Menschen für Menschen
Više svjetla, više knjiga: nova škola donosi napredak
Urge nas vodi u njezinu prethodnu učionicu. „Trenutno imamo sat engleskog”, šapće sedmogodišnjakinja. Više od 60 učenika sjedi stisnuto jedno uz drugo, petoro gleda u jedan udžbenik. Zbog malih otvora nalik na prozore, malo svjetla dopire do učionice. Zrak je toliko zagušljiv da mnoga djeca boluju od kroničnih respiratornih bolesti.
Uz ploču stoji Urgeina učiteljica Korani Fininsa (28). Nevjerojatno je tiho, sva djeca je pozorno slušaju. Nakon nastave uzdiše: „Voljela bih učenicima ponuditi bolje uvjete. Prostor je skučen, nemamo struje i nedostaje nam osoblja.”
Kada je mlada učiteljica čula da će se baš u selu Kekero Jibatu graditi nova škola od betona s velikim prozorima, bila je van sebe od sreće. Ona svaki dan obilazi gradilište: „Za dvije godine, kad škola bude gotova, imat ćemo najnapredniju školu u regiji.”
Foto: Menschen für Menschen
Napokon dovoljno prostora — učenici se raduju svojim novim učionicama
Grupa od desetak radnika pokazuje nam kako napreduju radovi na gradilištu. Svi su sretni što radovi dobro napreduju. Buduće učionice označene su drvenim kolcima, daskama i užadima. Prvi stupovi su već postavljeni. Škola dobiva svoj oblik.
Urge i njezina susjeda Berhane zadivljene su kad su vidjele konture brojnih prostorija: „Škola će biti puno veća od naše stare!” Budući da je gradilište tik uz staru školu, razlika u veličini se jasno vidi. Jedan građevinski radnik veselo im maše. To je Berhanein otac: „I? Jesi li već odabrala mjesto za sjedenje, Berhane?”, smije se.
Urge uzbuđeno objašnjava: „Pogledajte tamo u kutu s lijeve strane, police za knjige će sigurno tamo stajati.” U sadašnjoj školi ima samo nekoliko knjiga. Prostorije su skučene. To bi se trebalo promijeniti s novom školom.
Foto: Menschen für Menschen
Stvari napreduju: mnogi radnici pomažu
Nova škola očito poprima oblik. Gamachusova majka Nardos (25), koja je našla posao na gradilištu, iznenađena je: „Nitko od nas nije pomislio da će stvari napredovati tako brzo.” Danas Nardos zajedno s drugim ženama nosi duge i teške grede na gradilište. Grede služe kao krovni nosači. Betonski stupovi stoje, zdanje se nazire.
Ispravljenih leđa i uzdignute glave, radnici nose gredu po gredu na gradilište. Lopatom izravnavaju tlo. Iako je vruće, Nardos se skoro ne znoji, ne primjećuje se da joj je teško. Radom na gradilištu mlada majka ne samo da zarađuje, već ima i osjećaj da doprinosi budućnosti svoje djece. Podrazumijeva se da ovdje rade i žene.
Ravnatelj škole također svakodnevno razgleda gradilište — okružen svojim učenicima. „Svi znaju za što se ovdje radi.” Nova škola trebala bi biti temelj za bolje uvjete. „Dobro okruženje je apsolutno neophodno za obrazovanje djece”, kaže on.
Foto: Menschen für Menschen
Od smeđe iskopne jame do velikog gradilišta
Svako jutro kada ide u školu sa svojom braćom i sestrama, Urge prolazi pored gradilišta. Na samom početku se kopalo, obilježavalo i dopremao se materijal. Činilo se da je postizanje velikog cilja daleko. Ali iz dana u dan smeđa se jama pretvarala u veliko gradilište i Urge je sve lakše mogla zamisliti kako će uskoro sjediti u novoj učionici.
Nekoliko zgrada s prostranim učionicama čeka 750 učenika. Temelji su gotovi, krovne grede postavljene. „Pogledaj”, kaže učenica. „Trapezni lim isporučen je prošli tjedan. To su krovovi.”
Pitamo Urge kako to da se u to tako dobro razumije, ona se smije. „Ovdje svi znaju sve o gradilištu.” U izgradnju su uključeni roditelji mnogih učenika. Ne prođe dan a da se ne govori o izgradnji škole. Ali Urge sada mora ići. Počinje sat engleskog. „Definitivno moj najdraži predmet”, osmjehne se i dobaci, „Bye, bye”.
Foto: Menschen für Menschen
Tako se gradi obrazovanje — napredak u Kekeru
Učiteljica Korani Fininsa izražava nam dobrodošlicu u staru školu. „Pogledajte”, kaže ona gurajući hrpu knjiga prema nama. Knjige su na engleskom, potpuno nove. Uzima knjigu i miriše je. „Ovako miriše obrazovanje”, kaže ona s osmijehom. Jučer je dobila desetke knjiga. A to je tek početak. Kada nova škola u Kekeru bude gotova, svi bi učenici trebali biti potpuno opremljeni udžbenicima. Do sada je grupa djece morala dijeliti jednu knjigu, no tome će uskoro doći kraj.
Korani ide s nama do vrata i pokazuje susjedno gradilište. Prozori bi zapravo već trebali biti tamo, ima nekih problema u isporuci. „Neke stvari jednostavno idu brže, druge sporije.”
Na gradilištu je puno aktivnosti. Neki miješaju žbuku, drugi raščišćavaju ruševine. Gamachusova majka Nardos, koja radi na gradilištu, maše rukom: „Sada može doći kiša”, kaže ona pokazujući na krov. Upravo je postavljen posljednji dio trapezoidnog krova. Godinu i pol dana ranije ovdje je bila iskopna jama, a sada je cilj nadohvat ruke.
Foto: Menschen für Menschen
Mješalica za beton, kružna pila i šuplji blokovi: modernim sredstvima u budućnost
Nad gradilištem sja sunce, pokoji pahuljasti oblak povremeno pruža ugodnu hladovinu. Nastava je upravo završila. Kao i svakoga dana, Gamachu i njegovi prijatelji potom trče ravno na gradilište. Učenici se veselo pozdravljaju, a Gamachuov ujak pokazuje dečkima kako su danas napredovali.
Upravo miješa beton — prizor na koji su se stanovnici Kekero Jibata navikli. Ipak, ovo je gradilište i dalje po nečemu posebno — za gradnju se ovdje inače koristi glina. U kućama je često zagušljivo i mračno. S novom školom to će se promijeniti. Od kružne pile do mješalice za beton — uz najmodernija dostupna sredstva, ova škola bit će prava prekretnica.
Umjesto pijeska i gline korišteni su šuplji blokovi. Rezultat: dobra cirkulacija zraka i time mnogo bolja klima u prostoriji u odnosu na prethodne učionice.
Gamachuov ujak briše znoj s čela: „Svi znamo za što ovdje radimo”, kaže. „S novom školom, sve je izglednije ostvarenje Gamachuova sna o odlasku na koledž kako bi mogao postao liječnik.”
Foto: Menschen für Menschen
Svečano otvorenje: Nova škola je spremna
„Gledajte! Gotovo je, gotovo je!” viču djeca iz Kekero Jibata. „Ovo morate vidjeti”, govori učenik Gamachu i trči u svoju novu učionicu. Učiteljica Korani Fininsa upravo raspoređuje nove školske knjige po klupama i briše traku s prozora. Moralo se dugo čekati na prozore. Ali onda se sve odigralo vrlo brzo. Zadnji otpadni materijal je sakupljen i sada se 717 učenika može useliti u svoju novu školu.
Učiteljica gleda kroz prozor i maše drugoj djeci. Gotovo neprimjetno uzdahne: „Napokon naši učenici mogu sjediti u svijetloj prostoriji, zrak je puno svježiji nego u staroj zgradi s glinenim podom i malim otvorima za prozore”, kaže i smiješi se.
Gamachu i njegovi prijatelji od početka posjećuju gradilište gotovo svaki dan. Sada nam pokazuje nove suhe zahode, upravnu zgradu i razne učionice. Svako dijete ima svoje mjesto za sjedenje. Svijetlo je, ploča je moderna i velika. Dostupni su jastučići i olovke.
Školskih knjiga također ima u izobilju. Gamachu uzima knjigu iz biologije i pokazuje razno lišće i drveće. „Knjiga je potpuno nova”, kaže vraćajući je na policu. „Ono što mi se najviše sviđa u novoj školi je čitaonica.”
„Nakon ljetnih praznika, kada prođe kišna sezona, planiramo najveću zabavu koju je selo ikad vidjelo”, sretno govori učitelj geografije Tariku Molla. „Jako smo ponosni i sretni što je škola završena. To nije bio lak projekt i svi seljani su se uključili. Učinili smo to zajedno i uspjeli smo otvoriti školu Dallmayr u suradnji sa zakladom Menschen für Menschen.”
Foto: Menschen für Menschen